Bolovanja, nedostatak radne snage i produktivnost nisu odvojeni problemi. U praksi su povezani kroz zdravlje zaposlenih, organizaciju rada, opterećenje timova, razvoj vještina i sposobnost kompanije da ljude vrati u puni radni kapacitet nakon odsustva. Povod za ovaj tekst je gostovanje Damira Kovačevića u podcastu Kultura poslovanja, gdje su otvorene teme koje postaju sve važnije za kompanije u Bosni i Hercegovini.
Bolovanja, nedostatak radne snage i produktivnost sve češće se posmatraju kao odvojeni problemi. U praksi su, međutim, duboko povezani. Kada zaposlenik dugo odsustvuje, posljedice se ne vide samo u evidenciji bolovanja, nego i u opterećenju tima, organizaciji posla, troškovima, kvalitetu rada i sposobnosti kompanije da zadrži stabilan ritam poslovanja.
U novoj epizodi podcasta Kultura poslovanja, gost je bio Damir Kovačević, stručnjak koji se godinama sistemski bavi upravljanjem apsentizmom i pitanjima radne sposobnosti. Razgovor je otvorio važne teme za kompanije u Bosni i Hercegovini: od stvarnih uzroka odsustava i povratka zaposlenika nakon dužeg bolovanja, do manjka odgovarajuće radne snage, produktivnosti i integracije stranih radnika.
Izdvojili smo pet lekcija koje pokazuju zašto se absentizam ne može posmatrati samo kao administrativni ili kontrolni problem.
1. Problem bolovanja ne može se svesti samo na zloupotrebe
Zloupotrebe postoje, ali fokus isključivo na kontrolu zaposlenika ne rješava suštinu problema. Mnogo veći uticaj često imaju dostupnost zdravstvene zaštite, liste čekanja, kasni početak liječenja, organizacija rada i način na koji kompanija reaguje kada se odsustva počnu ponavljati.
Za poslodavce je zato važno da razumiju zašto odsustva traju, gdje nastaju obrasci i šta se može uraditi da se radna sposobnost zaposlenika obnovi što ranije. Upravljanje absentizmom ne počinje represijom, nego boljim uvidom u stvarne uzroke.
2. Organizacija rada direktno utiče na absentizam
Kada jedan zaposlenik odsustvuje, njegov posao se često preraspoređuje na ostatak tima. Ako takvo opterećenje traje dugo, ono može dovesti do novih zdravstvenih problema, zasićenosti, pada motivacije i frustracija kod ljudi koji ostaju u procesu rada.
Zato raspodjela posla, planiranje kapaciteta, jasne odgovornosti i upravljanje resursima postaju dio prevencije novih odsustava. Kompanija koja ne prati opterećenje tima često problem bolovanja samo pomjera s jednog zaposlenika na druge.
3. Povratak nakon dužeg odsustva treba biti postepen
Zaposlenik koji se vraća nakon dužeg odsustva ne vraća se uvijek u isto radno okruženje iz kojeg je otišao. Tim se možda promijenio, procesi su drugačiji, obaveze su se nagomilale, a očekivanja mogu biti nejasna.
Postepeno vraćanje obaveza, jasni ciljevi i prostor za ponovnu prilagodbu mogu pomoći da se smanji stres i vrati puna produktivnost. Takav pristup istovremeno jača osjećaj sigurnosti i pripadnosti timu.
4. Broj nezaposlenih ne pokazuje koliko radne snage zaista imamo
Formalna nezaposlenost ne znači automatski da kompanije imaju dovoljno ljudi koji odgovaraju stvarnim potrebama tržišta. Kompetencije, obrazovanje, zdravstvena sposobnost, radne navike i spremnost na promjene sve više određuju stvarnu raspoloživost radne snage.
Zato pitanje radne snage nije samo pitanje broja ljudi, nego pitanje njihove zapošljivosti, održive produktivnosti i mogućnosti da dugoročno odgovore zahtjevima radnog mjesta.
5. Uvoz radne snage bez integracije ne rješava problem produktivnosti
Zapošljavanje stranih radnika može povećati broj dostupnih ljudi, ali samo po sebi ne garantuje stabilnu produktivnost. Kulturne i komunikacijske razlike, drugačije radne navike i prilagodba na novu sredinu zahtijevaju ozbiljan pristup i od zaposlenika i od menadžmenta.
Integracija u kompaniju, jasna komunikacija, podrška u radu i razumijevanje različitih načina saradnje ključni su da takav model dugoročno funkcioniše.
Razgovor o bolovanjima nije samo razgovor o odsustvu s posla. To je razgovor o zdravlju zaposlenih, kvalitetu organizacije rada, dostupnosti radne snage, načinu upravljanja ljudima i sposobnosti kompanije da očuva produktivnost bez dodatnog iscrpljivanja timova.
Kompanije koje absentizam posmatraju sistemski mogu ranije prepoznati rizike, bolje planirati kapacitete i stvoriti uslove u kojima se zaposlenici brže i sigurnije vraćaju punoj radnoj sposobnosti.
Cijelu epizodu podcasta Kultura poslovanja pogledajte na YouTube kanalu:
https://lnkd.in/dpNjM5U3