27. rujna 2017. mediji su objavili dijelove izvješća s 13. sjednice Upravnog odbora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U izvješću je između ostaloga navedeno:
“…Iz navedenoga proizlazi kako je u prvom polugodištu ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle ukupna stopa bolovanja bila veća za 0,18, odnosno stopa bolovanja na teret poslodavca bila je veća za 0,17, dok je na teret HZZO-a bila veća za 0,01. Broj dana bolovanja bio je veći za 500.046 dana, a broj dnevno bolesnih za 3529…”
Što za poslodavce i njihove troškove znače navedene činjenice ?
Uzmimo slijedeće pretpostavke: Ako se za prvih 6 mjeseci broj dana bolovanja povećao za približno 500.000, onda je realno za očekivati da će taj broj do kraja godine narasti na blizu milijun. Obzirom da se stopa bolovanja povećala za 0,18 te da je povećanje stope na račun HZZO-a bio iznosilo samo 0,01, lako je zaključiti da je 95% povećanja broja dana teretilo poslodavce…
S druge strane, prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosla je 7.945 kn (DZS 04/17) iz čega se prostim izračunom dobiva i prosječna dnevnica u iznosu od približno 397 kn. Iako radnici za vrijeme bolovanja dobivaju minimalno 70% plaće, veliki broj poslodavaca temeljem kolektivnih ugovora i drugih akata isplaćuju veće iznose koji onda isplatu naknada za bolovanje na razini države podižu na prosječno 76% plaće.
Temeljem navedenih pretpostavki i podataka, gruba kalkulacija kaže da će poslodavci do kraja godine za tih milijun dana bolovanja više, pored 1,85 milijardi kuna (koje su isplatili u 2016. godini), na ime naknada za bolovanje dodatno isplatiti između 285 i 300 milijuna kuna…
Kratko rečeno: Poslodavci minus 300, HZZO plus 105… i to samo za direktne troškove!
Naime, indirektni troškovi poput troškova pada produktivnosti, angažiranja dodatnih radnika, prekovremenih sati i sličnoga, iznos gubitaka potencijalno podižu na više od pola milijarde kuna…
Izvor: