Poslodavcima broj dana i trošak bolovanja eksponencijalno rastu, a HZZO-u padaju. Kako je to moguće? Prebacuje li se trošak bolovanja poslodavcima namjerno ili je krivnja na njima samima?
U dvije godine milijardu kuna dodatnih troškova za poslodavce
U izvješću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje1 objavljenom 27. rujna 2018., navodi se da je broj dana bolovanja u prvih 6 mjeseci 2018. veći za 682.357 u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Izvješće također navodi da je u navedenom razdoblju stopa bolovanja na račun poslodavaca narasla za 11,3 % dok je stopa na račun Zavoda pala za 0,6%.
To zapravo znači da je u pola godine broj dana bolovanja poslodavcima narastao za više od 720.000, što će ih na godišnjoj razini koštati dodatnih 400-tinjak milijuna kn.
Skoro identična situacija zabilježena u prvih 6 mjeseci prošle godine2 kada je bilo pola milijuna dana bolovanja više nego u 2016, a njih 95% je išlo na teret poslodavaca . Dakle, poslodavcima se trošak rada u zadnje dvije godine povećao za skoro 670 milijuna kuna direktnih naknada za bolovanje. Ako bismo tomu pridodali i one skrivene, indirektne troškove, ukupno opterećenje za poslodavce po pitanju bolovanja prelazi iznos od milijardu kuna.
Dakle, kod poslodavaca trošak eksponencijalno raste dok istovremeno broj dana bolovanja na račun HZZO-a pada. Kako je to moguće?
Jednostavno. Većina poslodavaca još uvijek živi u iluziji da se to njima ne događa ili još gore, da na taj trošak nemaju nikakav utjecaj.
Linija manjeg otpora
Naime, iz izvješća je vidljivo da HZZO intenzivno radi na smanjenju pokazatelja (31% zatvorenih bolovanja od strane kontrola), no čini se da su te aktivnosti uglavnom usmjerene na one slučajeve bolovanja koji terete Zavod. Takvo stanje ponajprije je rezultat činjenice da HZZO ima premali broj kontrolora koji ne stižu provesti kontrolu u periodu dok je bolovanje još uvijek na teret poslodavca, kao i činjenice da poslodavci potpuno neselektivno šalju zahtjeve za izvanrednu kontrolu bolovanja, čime nepotrebno „zatrpavaju“ kontrolore. To je situacija u kojoj obje strane gube jer kontrolori često kontroliraju nepotrebne slučajeve, a poslodavci kontrolu bolovanja doživljavaju kao uzaludnu aktivnost.
Većina poslodavaca u Hrvatskoj smatra da problem
povećanih troškova bolovanja treba riješiti država…
Međutim, postoji i druga strana priče. Sporadične analize kod pojedinih poslodavaca pokazale su da kontinuirano raste broj slučajeva radnika čije bolovanje se prekida netom prije isteka 42. dana, (prije nego trošak bolovanja pređe na trošak HZZO-a) da bi ti isti radnici, nakon dva ili tri dana provedena na poslu, ponovno otišli na bolovanje na narednih nekoliko tjedana. Takve pojave možda treba povezati sa činjenicom da liječnici obiteljske medicine imaju određene ugovorne kazne3 ako im pokazatelji bolovanja pređu određene vrijednosti. 
Stoga je moguće da liječnici ponekad, pod pritiskom zatvaraju bolovanja radnicima koji objektivno možda još nisu potpuno zdravi, Ili im se zbog lista čekanja stvarno stanje nije moglo pravovremeno utvrditi, a onda im nakon par dana opet otvoraju bolovanje i tako sve do stvarnog stjecanja uvjeta za povratak na posao. Opisana situacija bi mogla biti svojevrsna linija manjeg otpora unutar zdravstvenog sustava ali pitanje je može li sustav na drugi način uopće odgovoriti na eskalaciju bolovanja uzrokovanog nedostatkom novih radnika i preopterećenjem postojećih.
Bilo kako bilo, brojke govore da se troškovi bolovanja intenzivno transferiraju poslodavcima, što rezultira porastom, ionako visokih troškova rada. No, jesu li ti isti poslodavci toga svjesni? Prema rezultatima istraživanja Instituta za upravljanje apsentizmom, očito nisu. 97% poslodavaca u Hrvatskoj nema uveden bilo kakav model upravljanja izostancima radnika iz radnog procesa, te samim tim nemaju mehanizam koji treba reagirati na takve pojave. Još je tragičnija činjenica da većina njih smatra da im takav mehanizam uopće – ne treba.
Ipak je lakše krivnju prebaciti na sustav ili još bolje na doktore i radnike, kojih je, usput budi rečeno, sve manje na tržištu… i jednih i drugih.
_____________________________________________